Prvom nedjeljom Došašća otvara se pred nama nova liturgijska godina. Otvara nam se put kojim hodeći u nadi trebamo proći vjerom ljubavlju djelotvornom, otvoreni Božjem milosrđu i njegovoj ponudi spasenja. Ne radi se o ponavljanju već proživljene povijesti, već o sasvim novom milosnom trenutku. Na ovaj način milosno Božje vrijeme, ulazi u našu ljudsku povijest koja je obilježena otajstvom Isusa Krista: Počima njegovim rođenjem, nastavlja se propovijedanjem u Galileji i Judeji sve to njegove muke, smrti, uskrsnuća i uzašašća. Svake nedjelje liturgijske godine, od Došašća do svetkovine Krista Kralja svega stvorenja, Božja Riječ, nas uvodi u otajstva spasenja.

Razmišljajući o vremenu Došašća uvijek postoji opasnost da ga promatramo isključivo kao vrijeme iščekivanja dolaska, kako nam i sam naziv sugerira. Ovakvo poimanje bilo bi manjkavo. Došašće nije samo vrijeme iščekivanja dolaska, Došašće je prije svega vrijeme prisutnosti. Bog je sad prisutan u životu svakog od nas. Prisutan je u svim našim bolima i patnjama, radostima i nadama, u svim našim susretima i očekivanjima. Vrijeme Došašća, kojim se želimo pripremiti na proslavu svetkovine Gospodnjeg rođenja, želi nas jasno pozvati na promišljanje o Božjoj prisutnosti u životu svakog od nas.

Živimo u društvu koje karakteriziraju užurbanost i površnost. Stalno smo u nekoj utrci s vremenom, utrci za koju nam se čini kao da ju gubimo, jer ništa ne stižemo. Kako bi što više toga obavili, u što manje vremena, jer sebe smo uspjeli uvjeriti da vremena nikad nema dovoljno, postajemo u svemu što radimo površni. Površnost se odražava  i  na sve naše međuljudske odnose. Čini mi se da smo postali nesposobni, ne samo istinski susresti drugog, već smo postali nesposobni susresti samog sebe, a bojim se i Boga.

Liturgijsko vrijeme došašća u svojom biti je obilježeno upravo susretom. Stoga vrijeme koje je pred nama iskoristimo za istinski susret sa samima sobom, s bratom čovjekom i u konačnici s Bogom. Mise zornice koje u ovom vremenu slavimo, svakodnevno čitanje i promišljanje Svetog Pisma, pristupanje sakramentu Pomirenja, konkretni su putovi kojima bi trebali kročiti kako bi bili sposobni za pravi i istinski susret. Odvažimo se njima krenuti kako bi  vrijeme koje je pred nama uistinu doživjeli, a ne samo proživjeli.

AB