Događaj Isusova preobraženja, evanđelist Marko smješta na goru visoku, ne navodeći pritom ime te gore. Tek kasnija tradicija će goru Tabor vidjeti kao mjesto Isusova preobraženja. U simboličkom značenju gora visoka predstavlja mjesto na kojem se Bog objavljuje svom narodu. Isus sa sobom vodi Petra, Jakova i Ivana, istu onu trojicu učenika koja će u Maslinskom vrtu svjedočiti njegovom užasu i tjeskobi (usp. Mk 14,33). Evanđelist Marko nam želi naglasiti da slijediti Isusa znači ići putem križa. To je jedini put kojim hode oni koji uistinu žele nasljedovati Učitelja.

Termin preobraženje, danas nam zvuči nekako neobično, zastarjelo. Preobraženje bi mogli opisati kao: znati vidjeti ono, što intuitivno osjećamo da postoji, ali to ne primjećujemo vlastitim iskustvom. Pritom nije riječ o nekoj virtualnoj igri ili iluziji, radi se o iskustvu koje su proživjela ova trojica učenika u trenutku kad je bilo teško slijediti Isusa, jer im je neposredno prije ovog događaja vrlo jasno navijestio da ga čeka muka i smrt, ali i uskrsnuće (usp. Mk 8,31).

Isusovo preobraženje na gori Tabor bilo je za Petra, Jakova i Ivana poput prozorčića kroz koji su mogli vidjeti radost uskrsnuća. Zato Petar sav ushićen i govori: Učitelju dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu. Poslanje Isusa Krista moguće je razumjeti samo u svijetlu Božje Riječi. Na gori Tabor Mojsije i Ilija predstavljaju Stari zavjet. U ova dva lika spojena je povijest spasenja: Odredbe Božjeg zakona, na čije izvršavanje su stalno podsjećali proroci, pronašle su svoju puninu u utjelovljenju Riječi Božje. Novi zavjet, premda do kraja još to ne shvaćaju, predstavljaju upravo ova trojica učenika koje zasjenjuje oblak, klasičan znak Božje prisutnosti. Tako je bilo na Sinaju (usp. Izl 19,16), nad Šatorom sastanka za vrijeme boravka u pustinji (usp. Izl 40,34), za vrijeme posvete novog Hrama u Jeruzalemu kojeg je sagradio kralj Salamon (usp. 1Kr 8,10). Oblak označava Božju prisutnost među narodom.  Nad ovim svjedocima Isusove slave, razliježe se jasan Očev glas: Ovo je Sin moj Ljubljeni! Slušajte ga!

Ove riječi iako upućene Petru, Jakovu i Ivanu, upućene su i ostalim učenicima te prvoj kršćanskoj zajednici. Jeka ovih riječi odzvanja stoljećima dopirući do nas, današnjih kršćana. Sin Ljubljeni nas uči da ljubimo svu našu braću i sestre, osobito one koji se nalaze u poteškoćama, na religioznim i društvenim marginama. Sin Ljubljeni nas potiče da nam vjera uistinu postane ljubavlju djelotvorna. Slušajmo ga!

AB