U ono vrijeme: Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: “Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!” To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene! Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu.” I posvjedoči Ivan: “Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu. Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’ I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.” (Iv 1,29-34)

Jaganjac Božji ne odnosi grijeh svijeta u nekim davno prošlim vremenima, niti u nekoj nejasnoj i maglovitoj budućnosti. On to čini ovdje i sad, neumorno nas pozivajući da ga primijetimo u svom životu, na potpuno jednak način, kako ga je među masom ljudi, na rijeci Jordanu, primijetio Ivan Krstitelj. Pred nama su obično dva puta. Put grijeha koji nudimo sami sebi. To je put koji nas, zbog pomanjkanja ljubavi prema Bogu i bližnjem, polako ali sigurno vodi prema odumiranju života u nama i oko nas. Nasuprot njemu stoji put koji nam nudi Jaganjac Božji, put življenja punim plućima. Put je to koji je u bitnom obilježen ljubavlju prema Bogu i bližnjem, izgradnjom civilizacije ljubavi. Ići ovim putem znači slijediti Jaganjca Božjeg. Njegov put, put je istinske radosti i sreće. Ne moreći se i ne sustajući njime hodimo, svjedočeći svima radost vjere, nade i ljubavi. (ab)