U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade, u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine. (Iv 1,1-5.9-14)

Unatoč činjenici da nam se Bog objavljuje u djelu stvaranja, da šalje svoje poslanike i proroke, ipak kroz svu povijest ostaje tajanstven i čovjeku nedohvatljiv. Utjelovljenjem Isusa iz Nazareta, Riječi Božje koja postaje tijelo, Bog se čovjeku u potpunosti objavljuje. Objavljuje mu se na skroz drugačiji način nego što ga je čovjek do tada zamišljao. Jedan Bog u Trojstvu osoba. Milosrdni Otac koji u svom milosrđu želi da se svi spase. Bog koji je ljubav, po utjelovljenoj Riječi, postaje nam dohvatljiv i opipljiv. Na nama je da imamo uho koje čuje i oko koje vidi. Budimo budni i oprezni, primijetimo Boga koji nam dolazi u susret. (ab)