Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: “Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?” Odgovori im Isus: “Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.” Rekoše mu nato Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?” No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. (Iv 2,13-25)

Danas, u odlomku iz Ivanova evanđelja, susrećemo malo drugačijeg Učitelja. Nema blagog i suosjećajnog govora. Nema sućuti, milosrđa, praštanja na koje smo navikli. Ali ima provale bijesa, prevrtanja stolova, biča koji tjera sve pred sobom.

Spoznaja da svi ti ljudi u jeruzalemskom hramu i oko njega ne služe Bogu, njegovoj volji i želji, njegovim riječima koje je Mojsije uobličio u zakon, već su se služili s Bogom kako bi ostvarivali zaradu i profit, kod Isusa je izazvala provalu gnjeva. Boga su sveli na sredstvo na kojem su dobro i masno zarađivali.

Ova činjenica, koja nam svima treba biti trajno upozorenje i opomena, izbacila je Učitelja iz takta, u trenu mu je skočio živac, te je načinivši bič, napravio totalni nered i kaos među svim tim mnoštvom koje se pred blagdan Pashe okupljalo u hramu.

Tijekom povijesti se nažalost često znalo događati da se i u zajednici Crkve zarađuje na Bogu, a bojim se da ni danas od toga nismo posve imuni. Svi oni koji imaju takvu napast trebali bi trajno pred očima imati prisutnu sliku Učitelja i Gospodina s bičem u ruci. Bogom se ne da, na ovaj ili onaj način, trgovati. Nije to naš poziv niti je to naše poslanje. Poziv i poslanje svakog člana zajednice krštenika, svakog člana zajednice Crkve, je kako to reče sv. Pavao, propovijedati Krista raspetoga, a Isus nadodaje, sve što je više od toga od zloga je. (ab)