Za razliku od prijašnjih nedjelja, osobito u tzv. jakim liturgijskim vremenima došašću i božićnom vremenu, kada su nam na razmišljanje bili ponuđeni tekstovi raznih evnđelista, od današnje nedjelje, na našem hodu u vjeri, malo više ćemo se družiti s evanđelistom Lukom. Luka u svom tekstu osobit naglasak stavlja na Isusovu samilost i razumijevanje prema čovjeku, omogućavajući na taj način, svima nama, da pokušamo barem malo proniknuti u otajstvo Božjeg milosrđa, postajući iz dana u dan sve više slični Isusu, bivajući Očevim milosrdnim licem, za svu braću i sestre koje na svom životnom putu susrećemo.

Odlomku iz evanđelja donosi nam dvostruki početak. Početak samog teksta Lukina evanđelja (prva četiri retka), te početak Isusova javnog djelovanja koje se dogodilo u njegovom Nazaretu, u sinagogi u kojoj je svake subote sudjelovao u bogoslužju, gdje je Isus, čitajući i komentirajući tekst proroka Izaije, svima jasno obznanio da je upravo On ispunjenje svih starozavjetnih proročanstava i iščekivanja naroda: Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.

Luka nam na početku svog teksta govori o događajima koji se ispuniše među nama. Neki bibličari ističu da bi možda jasniji i potpuniji prijevod bio događajima koji se ispuniše u nama. Isusovo javno djelovanje, njegova smrt i uskrsnuće, rađanje Crkve, prvi progoni, navještaj Radosne vijesti koji se započima širiti Mediteranom, sve su to događaji koji se nisu dogodili samo među onima koji su ih proživljavali, već su se prije svega dogodili u njima. Zbog toga žele naviještati, žele drugima svjedočiti, o Riječi, o Isusu Kristu, o svemu onom što je susret s Učiteljem, promijenio u njihovim životima. Luka je evanđelist koji u svom pisanju voli donositi precizne povijesne podatke, međutim naglasak njegova pisanja je na tome da riječi evanđelja, da Radosna vijest, treba ostati u onom koji je sluša, postajući sastavnim dijelom njegova života. Ovo bi trebalo vrijediti i za sve nas koji danas čitamo ove dijelove Svetog pisma, te o njima razmišljamo. Božjoj riječi bi trebali dopustiti da uđe u nas, trebali bi joj dopustiti da nas u dubini našeg bića, polako, iz dana u dan mijenja. U osobi evanđelista Luke nešto se pokrenulo, nešto se promijenilo, te on osobno iskustvo i doživljaj susreta s Bogom, želi podijeliti i s Teofilom. Možda se pitamo tko je ovaj čovjek imena Teofil? Teofil (grč. prijatelj Božji, voljen od Boga) je svatko onaj tko Bogu dopusti da djeluje u njegovu životu, da bude njegov prijatelj, da ga voli. Čini se da uopće nije loše biti Teofil. Pitanje je što čekamo?

AB