U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovjedili što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: “Mir vama!” Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: “Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.” Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: “Imate li ovdje što za jelo?” Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. Nato im reče: “To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.” Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: “Ovako je pisano: ‘Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.”  (Lk 24,35-48).

Navještaj uskrsnuća se nastavlja. Odlomci iz evanđelja prikazuju nam Isusa kao vrsnog katehistu. On nastoji evangelizirati svoje učenike kako bi  razumjeli Pisma.

Evanđelist Luka, pažljivo opisujući sve što se događalo u zajednici učenika, cijelo jedno poglavlje svog teksta, posvećuje danu uskrsnuća. Ovaj odlomak iz Lukina evanđelja, nadovezujući se na opis puta dvojice učenika u Emaus, opisuje događaje koji su se dogodili uvečer tog prvog dana u tjednu.

Vrativši se žurno iz Emausa, natrag u zajednicu iz koje su razočarani otišli, ova dvojica učenika su radosni. O susretu s uskrslim Učiteljem, pripovijedaju drugim učenicama i učenicima. I dok su oni, živo raspravljali, dolazi Isus, staje u sredinu jednostavno ih pozdravljajući uobičajenim židovskim pozdravom: Shalom! Mir vama!

Iako su samo prije par trenutaka slušali svjedočanstvo drugih o susretu s uskrslim Isusom, te bili radosni zbog njegova uskrsnuća, učenici su se opet zbunili i prestrašili, misleći da vide duha. Isus ih blago kori zbog takvog stava, zbog nepotrebna straha, zbog pomanjkanja vjere, pozivajući ih da mu pogledaju ruke i noge. I oni se, poput Tome, ma koliko bili radosni, nisu zadovoljavali prepričavanjem iskustava drugih, htjeli su sami vidjeti i opipati. Vidljivi znakovi muke, postaju na ovaj način znakovi identiteta i kontinuiteta između povijesnog i uskrslog Krista.

Susret s uskrslim Kristom učenike ispunja istinskom uskrsnom radošću.

Radost je to na koju smo i mi pozvani u svom svakodnevnom življenju vjere. Radost je to koja učenike nikad više neće napustiti. Ni onda kad se susretnu s poteškoćama, porugama, omalovažavanjima, progonima… Radost susreta s uskrslim Kristom, onog koji istinski vjeruje, nikad ne napušta. Budimo radosni!  (ab)