Posljednja je nedjelja liturgijske godine, nedjelja Krista kralja. Tijekom cijele liturgijske godine mogli smo pratiti život Isusa Krista koji je postao čovjekom radi nas i našeg spasenja: Došašće, Božić, nekoliko nedjelja kroz godinu, Korizma, Uskrs, Duhovi, te vrijeme kroz godinu. Završavajući jednu, prije nego li ćemo započeti drugu, liturgijsku godinu, Crkva slavi Krista kralja svega stvorenja. On je Alfa i Omega, početak i završetak, njegova su vremena i vjekovi, njemu pripada čast i slava u vjekove. Liturgija nam pomaže lakše razumjeti da Gospodin, Kralj i Spasitelj, nije samo točka u kojoj se završava liturgijska godina, već je, prije svega, cilj našeg hoda u vjeri.

Kako bi mogli opisati Isusovo kraljevstvo, Kraljevstvo nebesko? Odgovor na ovo pitanje možemo pronaći u molitvi predslovlja današnje svetkovine: Vječno i sveopće kraljevstvo, kraljevstvo istine i života, svetosti i milosti, pravde, ljubavi i mira. Biblijska čitanja koja obilježavaju današnju Službu riječi, progovaraju nam o Kralju pastiru koji daje život za svoje ovce. Dobri Pastir ne drži u ruci kraljevsko žezlo, već pastirski štap, kojim brani svoje stado i vodi o njemu brigu kako nam to lijepo, u Prvom čitanju, svjedoči prorok Ezekiel: Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. (Ez 34,11-12)

Na ovu Božju brigu prema nama pozvani smo odgovoriti konkretnim djelima ljubavi prema Bogu i bratu čovjeku. Bilo bi uistinu neodgovorno oslanjati se samo na Božje milosrđe, zaboravljajući pritom našu odgovornost. Ovu stvarnost nam jako dobro naglašava odlomak iz Matejeva evanđelja. Opisana nam je posljednja scena u predstavi prolaznog, zemaljskog života: Posljednji sud. Krist kralj i Gospodin cijele povijesti predsjedati će sudu, ne donoseći presude, već utvrđujući činjenice. Kriterij je vrlo jednostavan, ljubav prema Bogu i bližnjemu: Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste odnosno što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste. To će biti trenutak u kojem će se jasno vidjeti, koliko nam je danas, vjera ljubavlju djelotvorna.

Papa u miru, Benedikt XVI je napisao: Slika Posljednjeg suda nije zastrašujuća. To je slika nade. Nade koja nas poziva na odgovornost (Ss 44). Sada je vrijeme da odgovornim življenjem svog krsnog poziva i poslanja, hodimo u vjeri našom svakodnevnicom, pazeći budnim okom na sve koji su: Gladni, žedni, stranci, goli, bolesni, utamničeni, kako u doslovnom tako i u prenesenom smislu ovih riječi. Nemojmo se zavaravati, vrijeme suda je SAD i OVDJE, danas, sutra će se samo utvrđivati činjenice.

AB