Odlomak iz evanđelja (Iv 3,14-21) opisuje nam susret Isusa sa Nikodemom.  Susret je ovo, koji se za razliku od ostalih Isusovih susreta, koji su nam opisani u evanđeljima, odvija pod okriljem mraka. Isusov posjetitelj bio je jedan od viđenijih stanovnika Jeruzalema. Član Sinedrija, vrhovnog tijela židovske uprave tadašnjeg vremena. Članovi Sinedrija zauzimali su stav protiv mladog Učitelja iz Nazareta i njegova nauka. Nikodem je očito, prije nego što zauzme bilo kakav stav, htio osobno upoznati Isusa, te sam vidjeti o čemu se tu u biti radi. Ovo nam je dobar primjer kako bi se trebali ponašati u svom životu. Često puta smo u napasti, na temelju raznih priča i pričica zauzimati stav o drugom. Puno mudrije bi bilo, upravo poput Nikodema, prije nego što o nekoj osobi ili događaju zauzmemo stav, provjeriti sve informacije. To ponekad nije lako. Potrebno je uložiti trud, napor i vrijeme. Upravo zbog toga što nije jednostavno, neka nam i ovo bude jedan konkretni korizmeni korak na putu obraćenja.

Budući da Nikodem nije želio dovoditi sebe u opasnost, bojeći se da ga netko od kolega vidi s Isusom, tražio je da se susret dogodi u noćnim satima. Vrijeme u kojem se ovaj susret odvija, Isusu je dobro došlo da progovori o kontrastu između svijetla i tame, tumačeći pritom Nikodemu svoje vlastito poslanje i djela koja iz njega proizlaze. Podsjeća Nikodema na događaj iz povijesti Židovskog naroda koji se zbio za vrijeme njihova boravka u pustiji nakon izlaska iz egipatskog ropstva. Otrovne zmije napadale su narod, a spasit se mogao samo onaj koji bi pogledao mjedenu zmiju koju je Mojsije napravio i postavio na stup (usp. Br 21,6-9). Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, nastavlja Isus govoreći o sebi u trećem licu, tako ima biti podignut Sin Čovječji. Ovim riječima navješćuje Nikodemu svoje buduće razapinjanje na križ, te mu odmah daje i razlog zbog kojeg se to mora dogoditi: Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Isus međutim jako dobro zna da svi ne vjeruju i da neće vjerovati, zato se i poslužio već naglašenim kontrastom svijetla i tame: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.

Opis ovog noćnog razgovora ne donosi nam Nikodemovu reakciju. Znamo međutim da je Nikodem u određenom trenutku, možda nakon što je malo razmišljao o ovom razgovoru s Isusom, u njega povjerovao. Pokušavao ga je obraniti u procesu koji se pred Sinedrijem vodio protiv Isusa (usp. Iv 7,50-52). Nakon što su Isusa skinuli s križa upravo Nikodem je taj koji donosi skupocjene pomasti kako bi se Isusovo tijelo pripremilo za ukop (usp. Iv 19,39-40).

Nikodem je tijekom povijesti postao sinonim za sve one koji su potajice, bojeći se osude drugih, vjerovali u Isusa, te se u tajnosti smatrali njegovim učenicima. I danas ima dosta onih koji potajice vjeruju, bojeći se osude drugih, bojeći se glasno i jasno zauzeti stav, opredijeliti se za Krista. I danas ima dosta onih koji Isusu dolaze pod okriljem mraka, bojeći se da ih netko ne vidi. Imajući sve to u vidu, vrijedno bi bilo, ove korizme promišljati o Isusovim riječima: Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.

AB