Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.” Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: “Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!” Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu. (Mt 1,18-24)

Josip je čovjek pravedan, vjerno vrši sve odredbe i propise Mojsijeva zakona. Ipak, interesantno je primijetiti kako on pravednost, ne zamišlja samo kao doslovno izvršavanje propisa Zakona, već više kao blisku rođakinju milosrđu. Iz ovog njegovog načina razmišljanja trebali bi izvući pouku kako za naš osobni život, tako i za živote naših zajednica: Odredbe zakona treba poštivati i vršiti, ali u duhu milosrđa i ljubavi. Puko izvršavanje odredbi koje nije prožeto milosrđem i ljubavlju prema sestri i bratu, vrlo jednostavno može dovesti do toga da im nanosimo nepravdu, da ih svojim postupcima udaljujemo od sebe i iz zajednice. Josip nije neka dobričina ili naivčina kako ga se često opisuje. Našao se u prilično teškoj i nezavidnoj situaciji. S jedne strane je žena koju voli, koja je trudna, dok su s druge strane jasni propisi Zakona. Upravo vodeći se milosrđem i ljubavlju, ne želeći, ženu koju voli, izvrgnuti javnoj sramoti, Josip je odlučio svu krivicu preuzeti na sebe, a Mariju, osloboditi obaveza zaručničkog ugovora. Premda mu Zakon daje za pravo, iako je on „oštećena“ strana, Josip, premda povrijeđen, ne stavlja na prvo mjesto sebe i svoje potrebe, ne osuđuje, već unatoč svemu što ga je zadesilo traži načina kako pomoći. Nasljedujući primjer sv. Josipa, postanimo i mi oni koji opraštajući šire milosrđe i ljubav. (ab)