U ono vrijeme reče Isus: “Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce. Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca – kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca. Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga.” (Iv 10,11-18)

Isus nam se predstavlja kao pastir koji dobro poznaje svoje „ovčice“. Poznaje ih osobno, poznaje ih po imenu. Znane su mu sve njihove radosti i nade, žalosti i tjeskobe. Sve njihove svakodnevne borbe i strahovi, ograničenja i snovi. Isus je dobar pastir jer zna svoj korak prilagodit našem koraku. Usporiti nas kad žurimo. Brižno nas potaknuti kad zaostajemo. Potražiti nas kad se izgubimo i zalutamo. Okrijepiti nas i previti nam rane kad se ozlijedimo. Učitelji i Gospodin, Dobri pastir, je u biti jedini koji nas uistinu i poznaje. Znano mu je sve ono što skrivamo od drugih, kao i sve ono što, manje ili više uspješno, skrivamo od samih sebe.

Bog ljubi čovjeka. Stalo mu je do njega. Važan mu je čovjek, taj njegov partner u djelu stvaranja. Bogu je i te kako stalo do mene i mog života. Stalo mu je do tebe i tvog života. Nije mu važno što je nama, u isto vrijeme, puno manje stalo do njega. Nije mu ni bitno ni važno što on u ovaj odnos sa mnom i s tobom ulaže daleko više nego što mi ulažemo u naš odnos s njim.

Kvaliteta odnosa s drugim, ljubav kojom nas netko ljubi, mjeri se onda kad nam u životu ne ide onako kako smo zamislili, očekivali i nadali se. Pravi i iskreni prijatelji, manje-više svi imamo ovo iskustvo, su oni koji nisu otišli od nas u trenucima kad smo pogriješili, kad smo donijeli krive odluke, kad im više nismo bili od koristi, kad su se novci potrošili, a zdravlje pogoršalo.

Vukovi također imaju svoju ulogu. Pomažu nam da shvatimo tko je onaj koji nam uistinu želi dobro. Pomažu nam da shvatimo tko je onaj jedini koji nas ljubi bez mjere, zauvijek i za sva vremena.

Zato i slijedimo Dobrog pastira, jer osjećamo da nas ljubi onom ljubavlju koja nam dopušta da budemo ono što jesmo. Osjećamo da pred njim nema boljih ili gorih, vrjednijih ili manje vrijednih, lošijih ili slabijih. Svi smo mu jednaki, sve nas jednako ljubi, okupljajući nas sve u jedno stado, stado kojem je on jedini, Dobri, pastir.  (ab)