Naša djeca su i ove godine na svoj način obilježila Misijsku nedjelju. Razmišljajući o misijama, misionarima, te o njihovom poslanju i djelovanju među najpotrebnijima, kroz mali scenski prikaz na misi u 10 sati su pokazali za čim sve gladuju ta djeca. Njihovi vršnjaci u dalekim i siromašnim zemljama trećega svijeta žive u mnogo težim uvjetima od nas. Stoga su naša djeca pokušala domisliti što se sve pitaju njihovi vršnjaci.

„Oko 100 000 djece je smješteno u dječjim domovima (sirotištima). I sva ova djeca gladuju.

Gladuju za kruhom i rižom i pitaju se: „Tko će dijeliti hranu s nama?“

Gladuju za znanjem i pitaju se: „Tko će učiti s nama?“

Ova djeca gladuju i za pravednošću i pitaju se: „Tko se zalaže za nas?“

Veliku glad osjećaju i za ljubavlju, pitaju: „Tko hoće biti moj brat, moja sestra, moj otac i  moja mati?“

Najveću glad ipak osjećaju za Bogom i neprestano se pitaju: „Tko će nam dati kruha tko bi utažio svu našu  glad. Kruha od kojeg se nikada ne gladni?“ „Tko će nam pokazati put k Bogu?“

Ovaj vapaj upućen je danas i svima nama ovdje na Boninovu. Razmislimo o njemu. Možda je Bog izabrao baš jednoga ili jednu  od nas koji sada ovo gleda i sluša.