Cijelo Markovo evanđelje želi dati odgovor na pitanje: tko je Isus? U izvještaju o Isusovoj muci, dobivamo odgovor (Mk  14, 1 – 15, 47). Pod križem, zajedno sa rimskim satnikom, svatko onaj koji nasljeduje Krista može ustvrditi: Uistinu ovaj čovjek bijaše Sin Božji.

Tog jutra u Jeruzalemu je bilo slavljeničko ozračje. Svi su slavili proroka iz Nazareta: Hosana. Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje. Hosana u visini. Međutim samo kroz nekoliko dana klima u gradu se promijenila. Poklici oduševljenja, tipično ljudski, ubrzo prelaze u poklike mržnje: Raspni ga.

Liturgija današnje nedjelje stavlja pred nas scene oduševljenja koje prelazi u mržnju. Kršćani su pozvani sa zahvalnošću i ganućem promatrati i proživljavati ovu povijest boli i ljubavi, nasljedujući Isusa u svom svakodnevnom hodu u vjeri. Pred raspetim Isusom trebamo pasti na koljena, tražeći oprost, zahvaljujući mu za sve što je napravio za nas i naše spasenje, zahvaljujući mu za svu ljubav koju nam svakodnevno pokazuje.

Vrijeme korizme, koje danas završavamo, bilo je vrijeme priprave za proslavu Uskrsa. Započimamo najznačajniji tjedan u cijeloj liturgijskoj godini, Veliki ili Sveti tjedan. Tjedan je ovo u kojem slavimo i posadašnjujemo najveća otajstva naše vjere. Bog je toliko ljubio svijet da je dao, te i danas nastavlja davati svog Sina kao zadovoljštinu, kao otkupljenje, kao univerzalni sakrament spasenja i milosrđa. Upravo je ovaj Sveti tjedan, kroz bogatu liturgiju Crkve, vrijeme kad možemo uistinu biti dionicima velike Božje milosti.

Ulazeći u ove svete dane, krenimo i mi s Isusom u Jeruzalem, dobro pazeći da nam poklici oduševljenja i slavlja ne prijeđu u poklike mržnje. To se neće dogoditi jedino ukoliko smognemo hrabrosti, pred tišinom Križa, iskreno sagledati sebe i svoj život. Uočimo ono što u našim životima nije dobro, bilo u odnosu prema Bogu, sebi ili bratu čovjeku. Mijenjajmo se kako bi mogli iskreno proživjeti radost uskrsnog jutra.

AB