Interesantan je odlomak iz Matejeva evanđelja (28, 1-10) koji nam liturgija uskrsnog bdijenja nudi na promišljanje. Opisane su nam tri skupine ljudi, te se naslućuje, njihov odnos prema događaju uskrsnuća, kao i onaj uskrslog Gospodina prema njima. Susrećemo stražare i dvije skupine učenika, onu manju koja ostaje vjerna do kraja i drugu, puno brojniju, koja se na prvi znak neke ozbiljnije opasnosti razbježala, misleći samo na sebe i spas vlastite glave.

Unatoč činjenicama kojima su sami uživo svjedočili, stražari su, poput tolikih tijekom povijesti, a i danas nam takvih ne nedostaje, jednostavno istaknuli cijenu, dali se kupiti, te prihvativši laž umjesto istine, počeše sebe i sve druge u tu laž uvjeravati. Ovakvih i sličnih prodavača magle, obmana i laži, nagledali smo se, a i danas ih često gledamo na svim razinama, kako društvene, tako, moramo iskreno priznati, i crkvene zajednice.

Brojna je skupina onih koji su godinama išli za Učiteljem, gledali ga i slušali, ali očito ništa nisu ni čuli ni vidjeli. Zaboravili su njegove riječi: Tko ustraje do kraja, taj će se spasiti (usp. Mk 13,13) ili blago onome tko se ne sablazni o mene (usp. Mt 11,6). Nisu ostali vjerni, nisu ustrajali, sablaznili su se, zatajivši Učitelja, pobjegli su. Budući da je dobro znao što je u čovjeku (usp. Iv 2,25), Učitelj se na njih ne ljuti, ali ih ipak, slikovito govoreći stavlja u određenu kaznu. Uskrslog Gospodina, ne mogu susresti u zoru uskrsnog jutra. Da bi susreli Učitelja i Gospodina postoji važan preduvjet. Moraju otići u Galileju. Samo tamo će ga moći vidjeti i susresti. Drugim riječima, nakon što od drugih čuju da je uistinu za tri dana ponovno podigao razvaljeni Hram (usp. Iv 2,19), shvatit će napokon, sve ono što su godinama gledali i slušali. Napokon će im postati jasno da put do cvjetne strane Galileje, vodi jedino i samo preko Kalvarije.

Mala je grupica onih koji ljube iskreno i bez zadrške, onih koji uvjereno žive radost vjere i nade. Za njih ne postoji zapreka koju ne mogu svladati, nema straha kojeg nisu u stanju nadvladati. Nije bilo nimalo ugodno slijediti prezrenog, od ljudi odbačenog, onog od koga svatko lice otklanja (usp. Iz 53,3). Nije bilo lako ni ugodno tada, kao što to uostalom nije ni dan danas. Zauzeti se za pojedinca, nasuprot masi koja glasno viče, osuđuje, pljuje, udara… mogu samo oni koji su spremni, bez obzira na sve ili usprkos svemu, radost karitativne ljubavi, živjeti zauzeto i angažirano, ljubeći uvijek i do kraja. Takvima, jer mnogo ljube, mnogo se i oprašta (usp. Lk 7,47). Njima pripada radost uskrsnog jutra.

Bio nam svima sretan i blagoslovljen Uskrs!

AB