Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.« Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. (Iv 20,1-9)

Trka i zbrka su možda najbolji opis te zore, prvog dana u tjednu. Učenici, zajedno s Marijom Magdalenom, u trci i žurbi odlaze na grob. Prvi stiže onaj tko je najmlađi, međutim Ivan, što je jako interesantno ne ulazi u grob. Nekako bi bilo za očekivati, onako čisto ljudski gledano, da će ga svladati znatiželja, osobito jer je osobno, za razliku od Petra, svjedočio Isusovu umiranju na križu, osobno je svjedočio polaganju beživotnog tijela u grob. Imajući na umu koliko smo znatiželjni, mi bi vjerojatno na njegovom mjestu ušli u grob, ali Ivan ne ulazi, čeka Petra. Ivan ne samo da nije podlegao znatiželji, već se i prema Petru odnosi sa puno ljubavi i poštovanja. Kako bi se mi u tom trenutku, da smo bili na Ivanovu mjestu, ponijeli prema Petru, veliko je pitanje. Ivan je jako dobro znao da je Petar samo pred par dana izdao Učitelja, pretvarajući se da za njega nikad nije čuo. Znao je da Petar nije bio niti blizu Isusu u najtežim trenucima njegova života, ali je isto tako dobro zna da se Petar pokajao te da mu je Isus oprostio. Ivan ne prebacuje Petru izdaju Učitelja, ne predbacuje mu što se ponio kukavički, on mu, prihvaćajući ga u ljubavi, prašta, jednako kao što mu je i Učitelj oprostio.

Ovaj, možda naoko sitan detalj, koji se to jutro dogodio pred grobom u koji je bio položen Isus, zbog dva razloga je od životne važnosti za život krštenika u zajednici krštenih. Prvi je taj da se, svi mi, članovi Božjeg naroda, trebamo naučiti s puno ljubavi i poštovanja odnositi prema Svetom ocu. Svaki papa je nasljednik svetog Petra, što prestaje biti bilo umirovljenjem bilo smrću. Petru je Učitelj i Gospodin povjerio vodeće mjesto među apostolima, upravo Petra je htio na čelu Božjeg naroda. U svakom trenutku, svi članovi Božjeg naroda, biskupi, svećenici, redovnice i redovnici, vjernici laici, trebaju biti ovog svjesni, te se s puno ljubavi, pažnje i poštivanja odnositi prema Svetom ocu, papi Franji. Drugi razlog zbog kojeg je ovaj detalj koji se dogodio to uskrsno jutro na ulazu u prazni grob bitan, je taj da se svi mi, unutar zajednice krštenika, jedni prema drugima, moramo odnositi na način kako se Ivan ponio prema Petru. Umjesto da jedni drugima predbacujemo, da se međusobno optužujemo, da jedni drugima podmećemo, puno zdravije bi bilo za sve naše zajednice, počevši od onih obiteljskih, da se obasjani svjetlom uskrsne vjere, počnemo drugačije ponašati. Budimo strpljivi jedni s drugima, milosrdni, praštajmo jedni drugima, prihvaćajmo jedni druge, kako bi nam vjera uistinu bila ljubavlju djelotvorna. (ab)