Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užetâ te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku!« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. (Iv 2,13-22)

Ove nedjelje slavimo blagdan Posvete Lateranske bazilike. Budući da je to katedralna crkva rimskog biskupa nosi naziv „Omnium Urbis et Orbis Ecclesiarum Mater et Caput“. Slaveći posvetu te crkve, vjernici slave sve ostale crkve. No bez obzira koliko zdanje bilo važno, ono je ipak samo zdanje. Apostol Pavao insistira na činjenici da su vjernici hram Božji, manifestacija Boga u svijetu. U svjetlu te njegove misli trebali bi iščitavati odlomak iz Ivanova evanđelja koji nas poziva na duhovnu budnost i iskrenost. Koliko puta dopuštamo da brige, navike, podjele ili materijalni interesi oskvrnu naš „hram“, naše srce, našu obitelj, našu zajednicu? Učitelj nas poziva na iskrenu obnovu, čišćenje od svega što nas udaljuje od Boga. Kao što je jeruzalemski Hram bio mjesto susreta Boga i čovjeka, tako i naše srce treba biti prostor otvoren Božjoj milosti, susretu s bližnjim u ljubavi i istini, bez laži, sebičnosti i površnosti. (ab)