U ono vrijeme uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Dok je on još govorio, gle, svjetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama. Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« (Mt 17,1-9)

Uspon na brdo, na goru, nam opisuje potrebu odvajanja od svakodnevnice, od svega onog čime smo inače u svom životu zaokupljeni, kako bi u molitvi, u miru i tišini srca mogli uistinu susresti Boga.

Čini se kako nama, ljudima današnjice, molitva predstavlja uistinu veliki problem. Glavi uzrok tome je što nam se jako teško odvojiti od svega onog čime smo svakodnevno zaokupljeni. Jako teško nam se odvojiti od buke i nemira koji vladaju oko nas, ali često puta i u nama samima.

Koji put, a osobito je to vidljivo u ovim ljetnim mjesecima, teško nam je doći i u crkvu na molitvu. Sa nekakvom lakoćom, dobar dio nas se odvaja od Crkve čim završi nastava u lipnju. Na neki čudan način kao da se svi mirimo s tom situacijom. Mi svećenici reduciramo broj nedjeljnih svetih misa, vjernici laici se vode logikom: Turistička je sezona trebamo raditi … neka se i djeca preko ljeta malo odmore kad već nema nastave. Kao da smo sve podredili onom materijalnom, zaboravljajući pritom na Boga ili ako i mislimo na njega onda ga ove ljetne mjesece stavljamo negdje u zapećak.

Čini mi se da uistinu olako, pravdajući se različitim argumentima, koji to u biti nisu, prelazimo preko treće Božje zapovijedi koja je prilično jasna: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. Dajući Mojsiju svojih Deset riječi (Dekalog) ne kaže Bog: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji, samo dok traje školska godina ili spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji samo onih nedjelja van turističke sezone. Ne Bog je vrlo jasan: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. Mi smo ti koji Boga reduciramo, koji odnos s Bogom reguliramo prema potrebi, onako kako nama najviše paše. Mi smo ti koji često puta Boga, koji želi biti naš suputnik kroz život, svodimo na “Joker zovi”.

Blagdan Gospodinova Preobraženja nas poziva da u sveopćoj strci i buci, oko nas i u nama, nađemo vremena za Boga, da nađemo u svom svakodnevnom životu vremena za molitvu i razgovor s Bogom, da svoj tjedan planiramo stavljajući u središte našeg života Boga i nedjeljno euharistijsko slavlje. Tek kad to napravimo, tek kad na takav način budemo živjeli svoje opredjeljenje za Krista, moći ćemo uistinu shvatiti Petrovo ushićenje: Gospodine dobro nam je ovdje biti.  (ab)