U ono vrijeme: Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.”  (Mt 28,16-20)

Učenici koji su slušali Isusa kako im govori o Bogu, gledajući ga kako djeluje u Božje ime, doživljavali su Boga kao radosnu vijest. Ono što im je Isus govorio o Bogu za njih je bilo nešto novo, dobro, radosno. Zašto? Zbog toga jer je Bog za sve i svih, a ne samo onih koji se, stojeću u Hramu pred Bogom, doživljavaju pravednima. Bog nije vezan uz jedno sveto mjesto, ne pripada jednom narodu, nije vlasništvo pobožnih hodočasnika koji su hodočastili u Jeruzalem. Ako ćemo vjerovati Isusu, Bog je onaj koji daje da „sunce sja i dobrima i zlima, da kiša pada i pravednicima i nepravednicima“. Bog nikog ne isključuje, Bog ne diskriminira.

Učenici su otkrili kako Bog, umjesto onih koji misle kako su savršeni vjernici, radije sluša i uslišava one koji traže milosrđe, koji se osjećaju i doživljavaju kao beznadni grešnici. Ukoliko vjerujemo Isusu, onda vidimo da se Bog uvijek daje u potragu za onima koji su izgubljeni, umorni, opterećeni svojom svakodnevnicom.

Usprkos našim poteškoćama da shvatimo, usprkos našim poteškoćama da vjerujemo, Bog se nikad ne umara davati čovjeku i ljubiti ga zauvijek. Isus nam je Boga objavio kao najboljeg čovjekova prijatelja koji, suprotstavljajući se zlu, traži samo ono što je dobro.

Proslava blagdana Presvetog Trojstva, obavezuje nas, zajednicu krštenika, da u svojim svakodnevnim odnosima, u svom svakodnevnom životu, živimo jedinstvo u različitosti. Svi se u crkvenoj zajednici, župnoj ili biskupijskoj, moraju osjetiti prihvaćenima. Podijele nikad i nikom ništa dobro nisu donijele. Pozvani smo svojim životom vrlo jasno svjedočiti da smo upravo mi oni koji vjeruju u Oca, Sina i Duha Svetog. Pozvani smo sve naše odnose, počevši od onih obiteljskih, društvenih, pa do odnosa u našim župnim zajednicama, graditi na sliku Presvetog Trojstva, sliku zajedništvo u ljubavi. (ab)