Dok smo mladi, život nam ne predstavlja poteškoću, dapače. Doživljavamo ga kao radost, kao mogućnost ostvarenja raznih snova i ideala, traganja za novim i drugačijim iskustvima, mogućnost za napraviti velike i važne stvari. Međutim kako vrijeme prolazi, mnogi snovi i očekivanja ne prežive susret s realnošću svakodnevnice. Negdje putem gubimo mladenački polet i zanos, odustajući od radosti življenja. Zadovoljavamo se s onim što imamo, bilo to puno ili malo. Više ne sanjamo, ne težimo za novim mogućnostima i iskustvima. Umjesto da hrabro, vjerujući Učitelju i Gospodinu, barku svog života izvezemo na pučinu (usp. Lk 5,4) mi se nekako, umorni od života, držimo kraja, ne usuđujemo se odmaknuti daleko od drugih barki, zadržavajući se u varljivoj sigurnosti blizine obale.

Da se može živjeti i drugačije, da nas iskrena životna radost, da nas traganje za vlastitim snovima i idealima, za novim i drugačijim iskustvima i mogućnostima, mogu pratiti i u dubokoj starosti svjedoče nam primjeri dvoje staraca Šimuna i Ane (Lk 2, 22-40). Osobe su to koje radosno cijelog svog života hvale i slave Boga, strpljivo se nadajući ispunjenju Božjih obećanja. Šimun i Ana, primjeri su nam kako možemo proživjeti život u otvorenosti poticajima i djelovanju Duha Svetoga, ispravno čitajući i razlučujući znakove vremena, navješćujući svima, svojim životom, Radosnu vijest.

Bog svoje spasenje nudi onima koji nikad ne prestaju, pogledom punim vjere, nade i ljubavi, promatrati svijet i sve oko sebe, neumorno šireći sjaj istinskog Svjetla koje prosvjetljuje svakog čovjeka (usp. Iv 1,9), koje prosvjetljuje, kako nas sam starac Šimun poučava, sve narode.

Bez obzira koliko je godina u našem životu ili koliko je života u našim godinama (A. Lincoln), vjerni pozivu i poslanju koje smo primili sakramentima krštenja i potvrde, budimo širitelji sjaja istinskog svjetla uskrslog Gospodina.

AB