U ono vrijeme: Dok se jednom oko njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. Kada dovrši pouku, reče Šimunu: “Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.” Odgovori Šimun: “Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.” Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!” Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim. (Lk 5,1-11)

Bog se po svojoj Riječi daruje svakom pojedincu koji ga žele prihvatiti i pustiti u svoj život. Sva tri biblijska čitanja svjedoče nam upravo o preobražavajućoj snazi Božje riječi u životima osoba, sa kojima se svi mi možemo vrlo lako poistovjetiti. Kroz sva tri svjedočanstva vrlo jasno možemo vidjeti kako Božja Riječ razorno djeluje na svaku našu primisao da smo savršeni i samodostatni. Istinski i iskren susret s Božjom Riječju oslobađa nas svih iluzija i lažnih slika koje o sebi imamo, suočavajući nas s našom ljudskom bijedom.

Šimun Petar se baca na koljena pred Isusa govoreći: Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine! (Lk 5,8). Izaija u molitvenom zanosu govori: Jao meni, propadoh jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama! (Iz 6,5). Slično kao Izaija, Pavao se prisjeća svog susreta s Gospodinom na putu za Damask. Susret s uskrslim Kristom i njegovom Riječju, oslobađa Pavla od svega onog za što je do tog trenutka mislio da je bitno i važno. Sam sebe opisuje kao najmanjeg među apostolima, te se zbog činjenice što je progonio Crkvu Božju, ne smatra dostojnim zvati se apostolom (usp. 1 Kor 15,8-9).

Svijest o vlastitoj nedostatnosti i nedostojnosti u susretu s Božjom Riječi koja je živa, djelotvorna, oštrija od svakog dvosjeklog mača, te prosuđuje namisli i nakane srca (usp. Heb 4,12), treba postati polazištem i snagom našeg osobnog obraćenja. Usprkos našim ograničenjima, usprkos našoj nevjernosti, Bog nas uvijek nanovo poziva na nasljedovanje. Poziva nas osobno, svakog pojedinačno. Božja Riječ je poput žerave koja pročišćuje Izaiju, oslobađajući ga od svakog grijeha (usp. Iz 6,6). Gospodin traži onoga koji će govoriti i nastupati u njegovo ime. Pavao se čudi da je upravo on, grešnik i progonitelj, čije su ruke umrljane krvlju prvih mučenika Crkve, od Gospodina izabran da postane navjestiteljem njegove Radosne vijesti. Šimun Petar, jednostavan i priprosti ribar, nakon što se ponizno priznao grešnikom od Učitelja čuje utješne riječi: Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude! (Lk 5,10).

Ne boj se, riječi su koje Učitelj pozivajući nas na nasljedovanje, pozivajući nas na vjernost našem krsnom pozivu, kojim smo izabrali nasljedovati Krista Gospodina, upućuje svakodnevno svakom od nas. Kako ćemo mi odgovoriti na ovaj Učiteljev poziv, ovisi isključivo i samo o nama. Kakav god bio naš odgovor Učitelj će ga poštivati. Mudro bi bilo, zajedno s prorokom Izaijom odgovoriti: Evo me, mene pošalji! (Iz 6,8).

ab