Svaki onaj koji kroči putem Blaženstava, naglašava nam Isus, je sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5, 13-16). Učenik, ne mora nužno imati životopis ispunjen raznim titulama i diplomama, iskustvom, karizmama… Ono što Učitelj i Gospodin, od svog učenika očekuje je da, poput soli, daje poseban začin međuljudskim odnosima, da svjetlom koje u njemu prebiva, iz njega isijava, obasjava sve one koje na svom životnom putu susreće. Ukratko, Učitelj, od učenika očekuje da evangelizira, da upućuje brata čovjeka na Boga, govori mu o njemu, čineći to ne na način koji izaziva strah ili prisilu, vodeći se pukim moraliziranjem, već strpljivo i ponizno, pomažući mu otkrivati tragove Božje prisutnosti u njemu i oko njega.

Nelson Mandela je znao da čovjek ne svijetli vlastitom svjetlošću, već da u njemu postoji svjetlo koje ne poznaje, a želi ga upoznati: Naš najdublji strah nije strah od vlastite nesposobnosti. Naš je najdublji strah taj da smo beskrajno moćni. Naša nas svjetlost, a ne naša tama plaši najviše od svega. Pitamo se: „Tko sam ja da bih mogao biti tako sjajan, divan, nadaren i osobit?“ No zapravo biste se trebali upitati: „Tko ste da to ne biste bili?“ Vi ste dijete Božje. To što glumite da ste beznačajni svijetu nije ni od kakve koristi. Nema nikakve mudrosti u tome što umanjujete vlastitu vrijednost da se drugi oko vas ne bi osjećali nesigurni. Rođeni smo da bismo očitovali slavu Božju koja je u nama; ne samo u nekima od nas, već u svakome, stoga kad dopuštamo vlastitom svjetlu da zasja u punom sjaju, i drugim ljudima svjesno dajemo dopuštenje da čine to isto. Kad se oslobodimo vlastita straha, sama naša prisutnost oslobađa druge.

Svijeća ne osvjetljuje samu sebe, niti sol zasoljuje samu sebe. Svijetlo i sol se gube u drugom, troše se za drugog, sve čine na dobrobit i korist drugog. Nastojeći živjeti ponizno, logikom svjetla i soli, moći ćemo ostvariti ono na što nas još prorok Izaija poziva: Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi (Iz 58,7).

AB