U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.” Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.” Kaže mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!” Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. (Iv 14,1-12)

Neka se ne uznemiruje srce vaše. U mjesecima bojazni i tjeskobe, straha kojim smo blokirali sebe i druge oko nas, ne odjekuju li ove Učiteljeve riječi našim bićem jače i glasnije nego inače? Neka se ne uznemiruje srce vaše. Uznemirili smo se, uplašili, nekako ako hoćete i zaboravili na ove riječi, koje bi ubiti trebale biti temelj našeg odnosa s Bogom. Čim ujutro otvorim oči, trebao bi čuti Gospodinov glas: Neka se ne uznemiruje tvoje srce, vjeruj u Boga i u mene vjeruj.

Učitelj nam daje vrlo jasan recept kako i na koji način nadvladati strah. Potrebno je samo vjerovati njemu i Ocu, vjerovati Bogu i u Boga. Strah i tjeskobu kojima često puta dopuštamo da nas zakoče i zarobe, nećemo nadvladati hrabrošću, već vjerom u Boga koji je ljubav, vjerom u Boga koji je put, istina i život.

Bog je put. Blaženi oni koji se spremaju na svete putove, molimo u 84 psalmu. Oni koji idu tim putem, kako nam svjedoči prorok Izaija hode i ne more se (usp. Iz 40,31). Prve kršćane, nazivali su onima od Puta (usp. Dj 9,2), tj. onima koji slijede put Gospodina, put spasenja. Slijediti Učiteljev put znači postojanošću i ustrajnošću u molitvi i apostolskom nauku, neumorno izgrađivati zajedništvo u ljubavi.

Bog je istina. Isus sam za sebe ne kaže da posjeduje istinu. Čak ne kaže niti da je istina ono što on govori. Val „istine“, raznih vođa, mesija, gurua, skoro nas svakodnevno zapljuskuje s različitih govornica, ekrana, ambona ili foruma. Za razliku od svih prodavača magle, kojih nam ne manjka, Isus sebe, odnosno Boga, predstavlja kao istinu. On sam je istina. Istina, kako nam ju Bog predstavlja, prvenstveno se ne sastoji u onom što govorimo, što znamo ili mislimo da znamo, u onom što imamo ili mislimo da imamo. Istina je ono što jesam. Istina je način na koji djelujem, način na koji živim.

Bog je život. Naš život, sve naše najdublje čežnje, svakodnevne radosti i nade, žalosti i tjeskobe, sva naša nastojanja, shvatljiva su nam jedino pod vidom vječnosti. Naš život svoje ispunjenje nalazi jedino u Bogu i njegovu životu. Za sebe si nas Gospodine stvorio i nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi, poznata je rečenica, kojom je sv. Augustin izrazio ovu našu težnju za životom u Bogu.

Boga koji je put, istina i život, blizu je svakom od nas. Izbliza nas prati u svim trenucima našeg života. S nama tuguje, s nama se raduje. Hrabri nas kad smo u strahu i bojazni, vodeći nas putevima radosne nade, postojane vjere, domišljate ljubavi. Stoga nemojmo biti u strahu, nemojmo se bojati, vjerujmo, pa ćemo, kako nam svjedoči Učitelj i Gospodin, činiti velika djela.

AB