U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: ‘Idem pripraviti vam mjesto’? Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put.” Reče mu Toma: “Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?” Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.” Kaže mu Filip: “Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!” Nato će mu Isus: “Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?” “Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. (Iv 14,1-12)

„Kamo ja odlazim znate put“. Jako malo mi toga, Učitelju, znamo, a i to što znamo kao da ne znamo, kako onda možemo put znati. Možda vam u ovom trenutku to i izgleda tako, ali ako ćete biti otvoreni daru Duha Svetoga, ako ćete mu dopustiti da vam „zalije suha srca, omekša ćudi kamene i zagrije grudi ledene“, onda ćete shvatiti.

Shvatit ćete da Otac nije neka udaljena stvarnost, apstraktna ideja, starac koji sjedi na uzvišenom prijestolju. U svjetlu dara Duha Svetoga razumjeti ćete „da sam ja u Ocu i Otac u meni“. Prisutni, uključeni, angažirani. U svakom trenutku, dijelimo s vama, sve vaše radosti i nade, žalosti i tjeskobe.

Ukoliko dopustite Duhu Svetom da vas obaspe svojim darovima, shvatit ćete da s Bogom nikad niste sami. Jako dobro ćete tada razumjeti put kojim vam je ići, istinu što vas oslobađa, u prvom redu od vas samih, vaših nemira, dvojbi i strahova, jako dobro ćete razumjeti kakvim životom ste pozvani živjeti.

Međutim, ukoliko ćete ostati zatvoreni za poticaje Duha Svetoga. Ukoliko vam darovi Duha Svetoga u vašem životu ništa neće predstavljati, onda ništa od ovog nećete moći ni shvatiti ni razumjeti. Živjeti ćete u tjeskobi i strahu. Sumnje će vam obuzimati srce. Nikad nećete uistinu biti slobodni. Čudit ćete se kad vam kažu da je Bog ljubav, da su Otac i Sin jedno, da nam je svim kod Oca pripravljeno mjesto. Bez dara Duha Svetoga nemoguće je, u istini radosne ljubavi, koračati putem vjere, nadajući se životu koji nikad ne prestaje. „Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi, srca svjetlosti“. (ab)