U ono vrijeme: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima i govoraše: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!« »Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.« (Lk 6,17.20-26)

Blaženstva kod Luke, za razliku od Mateja, upućena su onima koji su već odlučili slijediti Učitelja i Gospodina. Onaj tko je izabrao slijediti Isusa, onaj tko je sakramentom krštenja pozvan na nasljedovanje Krista Gospodina, ne bi ni na što u svom životu trebao biti navezan. Isusov učenik, svatko onaj koji je kršten, ne bi trebao težiti za materijalnim bogatstvom, slavom, čašću, moći. Možda se pitamo zbog čega i što ima loše u tim težnjama? Sve ove težnje, dajući nam lažnu sigurnost, vrlo lako nas dovode do toga da postanemo oholi. Čine nas bahatima, jer vrlo lako sami sebe uvjerimo kako smo bolji i važniji od drugih. Zaokupljeni sami sobom, postajemo neosjetljivima na potrebe drugih.

Blaženstva nam, na našem hodu u vjeri, žele biti ozbiljna opomena da se uozbiljimo, te da svoj život i izbore koje svakodnevno donosimo, temeljimo na ljubavi prema Bogu i bližnjem. (ab)