U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj. Sto gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.« (Lk 6,39-45)

Ključ u kojem bi Lukino evanđelje trebali iščitavati i razumjeti čuli smo prošle nedjelje: „Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš“. U osobi Isusa iz Nazareta, evanđelist Luka nam predstavlja lice Božjeg milosrđa. Onaj tko u zajednici Božjeg naroda, zajednici Crkve, bez obzira na službu koja mu je povjerena, o ovoj činjenici ne vodi dovoljno računa, postavljajući sebe iznad Učitelja, postaje slijepac. No to još nije najveći problem za zajednicu. Veći problem je kad takva osoba, one koji ga slušaju i prate, pretvara u slijepce. Slijepce koji ne videći brvna u svom oku upadaju u jame razdora i podjela.

Ukoliko želimo uistinu ozbiljno napredovati putem vjere nade i ljubavi, međusobno dijeleći sve radosti i nade, žalosti i tjeskobe, mudro bi bilo, pripremajući se na početak korizmenog vremena, o ovom promišljati. (ab)