Općenito uzevši, u svom životu teško mijenjamo stavove i uhodane načine i obrasce ponašanja. Ova činjenica osobito dolazi do izražaja u našem vjerskom životu. Zadovoljavamo se spoznajama i načinima ispovijedanja vjere, do kojih smo još kao djeca došli na vjeronauku, ne želeći pritom rasti ili sazrijevati na svom hodu u vjeri. Jedan od primjera ovakvog našeg ponašanja je i odnos koji imamo prema molitvi. Često puta, doživljavajući Boga kao “automat” za ispunjavanje različitih želja, molitvu svodimo na popis lijepih želja i potreba. Biblijska čitanja, jasno nam naglašavajući promašenost takvog stava, žele nas poučiti što bi molitva trebala značiti u našem životu, te kako ispravno moliti.

Prije svega, svaka naša molitva, svaki naš razgovor s Bogom, trebao bi polaziti od činjenice svega onog što smo u životu primili. Na ovo nas jasno podsjeća Pavao u poslanici Kološanima:  S Kristom suukopani u krštenju, u njemu ste i suuskrsli po vjeri u snagu Boga koji ga uskrisi od mrtvih. On i vas, koji bijaste mrtvi zbog prijestupa oživi zajedno s njime (2, 12-13). Svjesni ovog, kao i svih ostalih darova koje od Boga primamo trebali bi, kako nam to sugerira i Psalam 138 biti Bogu zahvalni: Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca jer si čuo riječi mojih usta (138,1). Zahvalnost Bogu za sve darove, za sva dobročinstva kojima nas neprestano obdaruje, trebala bi biti na početku svake naše molitve.

Naša molitva, što nam vrlo jasno, opisujući poznati razgovor između Boga i Abrahama, sugerira autor Knjige Postanka, ne bi trebala biti egoistična. Abraham ne moli za sebe, moli za druge: Hoćeš li iskorijeniti i nevina s krivim? Možda ima pedeset nevinih u gradu. Zar ćeš uništiti mjesto radije nego ga poštedjeti zbog pedeset nevinih koji budu ondje? (18,23-24 ). Njegova molitva nailazi na razumijevanje kod Boga. Zagovor za druge, onih koji su upoznali Božju ljubav, molitva je koja je u stanju pobuditi Božju samilost i milosrđe.

Evanđelist Luka nam donosi cijeli niz Učiteljevih pouka kako i na koji način treba moliti. Onaj koji moli, treba imati povjerenja, jer Bog i te kako dobro zna što je za naše dobro: Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu! (11,13). U molitvi treba biti ustrajan i nikad ne posustati, bez bojazni da ćemo biti dosadni: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (11,9).

Sve nabrojeno svoje ispunjenje, svoj najupečatljiviji izričaj pronalazi u molitvi Očenaša. Gospodnja molitva, sažetak je cijelog evanđelja, te je temelj, polazište i srce svake naše molitve. Slavimo Boga, zahvaljujmo mu, zauzimajmo se za druge, budimo u svojoj molitvi ustrajni, te iznad svega imajmo povjerenja u svog nebeskog Oca.

AB