U ono vrijeme: Kada mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa. Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: »Učitelju, kad si ovamo došao?« Isus im odgovori: »Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac – Bog – – opečati.« Rekoše mu dakle: »Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?« Odgovori im Isus: »Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.« Rekoše mu onda: »Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? Očevi naši blagovaše mânu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim.« Reče im Isus: Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.« Rekoše mu nato: »Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.« Reče im Isus: »Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.« (Iv 6,24-35)

Kad je mnoštvo napokon primijetilo da nema ni Isusa ni učenika, krenuli su u potragu za njima. Možda su pomislili evo napokon nekoga tko nam može dati kruha, a da mi ne moramo ništa raditi. Našli su ih u Kafarnaumu. Puno je njih koji bi bili oduševljeni s činjenicom da ih masa ljudi traži i slijedi, međutim Isus nije jedan od tih. Jasno je njemu zbog čega oni njega traže. Ne traže ga jer žele živjeti radost evanđelja. Ne traže ga jer ih privlači ono što govori. Ne mare oni previše ni za osam blaženstava, ni za toliko drugih stvari kojima ih je Učitelj u svojoj brizi i ljubavi htio poučiti. Nema tu nikakve mudrosti, traže ga jer ih je nasitio. Dao im je kruha i igara, njima se to svidjelo i oni bi još. Nisu oni razumjeli, jednako uostalom kao što ni mi danas ne razumijemo, da se nije dogodilo čudo umnažanja, već čudo dijeljenja. Dijeljenja sebe, svojih talenata, svog vremena, svojih dobara s drugim. Nisu shvatili da je jedino put dijeljena sebe s drugim, put ljubavi koja se daruje, onaj jedini koji vodi u Život. Shvaćamo li mi? (ab)