U ono vrijeme: Ode Isus i povuče se u krajeve tirske i sidonske. I gle: žena neka, Kanaanka iz onih krajeva, iziđe vičući: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov! Kći mi je teško opsjednuta!” Ali on joj ne uzvrati ni riječi. Pristupe mu na to učenici te ga moljahu: “Udovolji joj jer viče za nama.” On odgovori: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.” Ali ona priđe, pokloni mu se ničice i kaže: “Gospodine, pomozi mi!” On odgovori: “Ne priliči uzeti kruh djeci i baciti ga psićima.” A ona će: “Da, Gospodine! Ali psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!” Tada joj Isus reče: “O ženo! Velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš.” I ozdravi joj kći toga časa. (Mt 15,21-28)

Božja riječ potiče nas na promišljanje o vjeri i molitvi. Dvije su to stvarnosti koje su međusobno toliko isprepletene, tako da ne može biti govora o vjeri bez molitve ili onog o molitvi bez vjere. Ukoliko ipak nekim čudnim spletom okolnosti molimo, a da ne vjerujemo u same riječi molitve koje izgovaramo, uistinu uzalud gubimo vrijeme. Jednako tako ukoliko tvrdimo da vjerujemo, a tu svoju vjeru svakodnevno ne hranimo molitvom, ostajemo ukopani na jednom mjestu, ne napredujući na svom hodu za Učiteljem i Gospodinom. Vjera i molitva idu zajedno, ruku pod ruku, te samo upornom i pouzdanom molitvom, možemo napredovati na svom putu u vjeri.

Ova žena i majka, potaknuta vjerom da joj Sin Davidov može pomoći u njenoj nevolji, dovoljno je hrabra, uporna, postojana, u konačnici i pomalo bezočna u svojoj molitvi. I premda najprije nailazi na zid šutnje, a potom i na otvoreno odbijanje, ona se ne predaje,  ne odustaje. Najprije od Gospodina traži da joj se smiluje, a zatim i da joj pomogne u njenoj nevolji. Od ove žene možemo i trebamo naučiti kako i na koji način moliti Gospodina ne samo sa sebe, već još više za svoje bližnje, cijeli svijet i sve stvoreno. Poštujući pritom uvijek Božje vrijeme, ne odustajući olako, ako našu molitvu i ne usliši baš u onom trenutku i na onaj način kako smo mi sami zamislili da bi trebao.

Bilo bi uistinu osvježavajući za naš duhovni život kad bi, upravo poput ove žene Kanaanke, svi mi naučili kako i na koji način obraćati se Učitelju, prepuštajući sebe u njegove ruke, jer smo često, poput njene i njene kćeri, potrebni razumijevanja i ozdravljenja, kako bi u svom srcu uvijek iznova mogli pronalaziti onu jednostavnu vjeru i pouzdanje, koji naše biće otvaraju uvijek novom doživljaju Boga, njegove ljubavi i milosrđa, koje smo onda živeći kao radosni svjedoci vjere nade i ljubavi, pozvani i poslani svima riječima prenositi i životom svjedočiti.

ab