Jr 38,4-6.8-10; Heb 12,1-4; Lk 12,49-53

Oganj, nemir, podjele… Čudno zvuče ove Isusove riječi, uzrokujući u nama određenu zebnju. Čitajući i slušajući evanđeoske tekstove, nismo baš navikli na ovakve izričaje, koji govore o podjelama i nemiru koji Isus donosi. Pa ipak, evo nas s njima suočeni. Evanđelje od nas, što često, svjesno ili nesvjesno zaboravljamo, traži baš ono što mi ubiti ne volimo i često se trudimo na sve moguće načine izbjeći. Evanđelje od nas traži, da zauzmemo jasan stav, da donesemo jasnu odluku.

Biti član zajednice krštenika, ne znači živjeti u miru, bezbrižno, u ništa se ne uživljavajući. Živjeti svoje opredjeljenje za Krista znači svakodnevno, svojim riječima i dijelima, svjedočiti svima onima, koji žele svojom inertnošću, svojim uvijek je tako bilo stavom, ako li ne ugasiti, a onda barem ograničiti oganj koji je Krist u svima nama zapalio, da se može drugačije. Biti drugačiji znači živjeti svoj život u svjetlu deset Božjih riječi i osam blaženstava. Ukoliko tako živimo, ukoliko su nam djela nadahnuta ljubavlju prema Bogu i bratu čovjeku, onda nužno unosimo nemir, pa i podjelu, među sve one koji vjeru žele ograničiti na neku osobnu sferu, među sve one koji misle da je za biti pripadnik zajednice krštenika dovoljno tu i tamo otići na svetu misu, među sve one koji misle da se vjera živi samo u onim trenucima koje provodimo u crkvi. Projekt izgradnje Božjeg kraljevstva uvijek je u određenom konfliktu sa raznim ovozemaljskim ciljevima i projektima. Zbog toga svi oni koji se u miru, s puno brige, pažnje i ljubavi, svjedočeći svima evanđeosku radost i nadu, trude oko izgradnje Božjeg kraljevstva, često izazivaju određene podjele i nemir.

Dobar primjer daje nam prorok Jeremija, koji se, “naoružan” samo i isključivo Božjom riječju, odlučno, suprotstavlja vjerskim i političkim vođama svog naroda, koji svojim oportunističkim i nesmotrenim potezima vode narod u propast.

Tijekom povijesti bilo je nebrojeno “Jeremija”, koji su vrlo jasno upozoravali, da se može drugačije, da svoju vjeru treba živjeti ozbiljnije. I dok su jedni zatvarani, bacani u bunare, proganjani i ubijani, drugima je uistinu, uz sve zamke, laži i podmetanja kojima su bili izloženi, uspjelo razbuditi usnulu zajednicu i potaknuti je na zauzetiji i angažiraniji hod u vjeri.

Pogleda čvrsto uprta u početnika i dovršitelja vjere Isusa, pozvani smo upravo poput njega, u društvu u kojem živimo biti znak, pa i onda kad to znači podjelu i nemir. Budimo svjesni da smo sakramentom krštenja, upravo poput Učitelja poslani, sve naše odnose, zapaliti ognjem djelotvorne ljubavi, istinske radosti i življene nade. Ne dajmo se na tom putu obeshrabriti!

AB