U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: “Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?” A on im reče: “Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.” “Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!'” “Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.” (Lk 13, 22-30)

Kako ne bi promašili ova uska vrata, biti će potrebno osloboditi se religiozne oholosti, koja je često vidljiva kod pojedinih pripadnika zajednice krštenika. Bojim se da nije ispravan put hvaliti se, pred sobom i drugima, djelima koje činimo, pokušavajući pritom, polazeći od svoje samoproglašene pravednosti, same sebe, drugima, postavljati kao uzor vjerničkog života. Ukoliko na ovaj način, živimo svoje opredjeljenje za Krista, nadajući se da ćemo tako “zaraditi” raj, promašili smo bit. Učiteljev poučak je vrlo jasan: samo ako budemo puno ljubili, puno će nam se i oprostiti, onomu tko malo ljubi, malo se i oprašta (usp. Lk 7,47). Ovo je jedini ključ koji otključava ova malena i uska vrata. Bilo bi stoga, uistinu mudro, ako to još nismo, već od danas, svoj krsni poziv i poslanje, započeti živjeti vjerom ljubavlju djelotvornom  (ab).