U ono vrijeme: Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: “Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?” A on im reče: “Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske. “Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: “Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.” (Mk 7,1-8.14-15.21-23)

Iako se iz teksta evanđelja lako može zaključiti kako se Isus stalno, oko različitih tema, sukobljava sa farizejima, koji su u to vrijeme u narodu uživali veliku potporu i podršku, on se ubiti ne sukobljava s njima već s društvenim sistemom, u kojem načelo „uvijek je tako bilo“, guši slobodu i kreativnost pojedinca. Sukobljava se s društvenim sistemom koji okvirima ljudske predaje i tradicije želi uokviriti radost novosti Boga koji je ljubav.

Takvo ponašanje dovodi, kako Učitelj to vrlo jasno i bez dlake na jeziku kaže, do licemjerja onih koji sebe smatraju vjernicima. Boga usnama časte, dok im je u isto vrijeme srce daleko od njega. Mole se krunice, obilaze se svetišta, trči za različitim „guruima“, ide na hodočašća, glumi samoproglašena pravednost, a u isto vrijeme se sestru ili brata pored sebe prezire, podmeće mu se, ruga, omalovažava, ogovara, upropaštava i marginalizira na sve moguće i nemoguće načine. Fascinantno je kako je čovjek uvijek puno kreativniji oko zla, nego li oko dobra.

Da netko ne bi krivo shvatio Učitelja. Isus svoje učenike ne potiče na kršenje zakona. Upozorava ih na opasnost od formalizma u vršenju odredbi zakona, koji onda vrlo lako dovodi do licemjernog ponašanja. Punina Zakona je ljubav, napisat će Pavao u poslanici Rimljanima. To je temeljna postavka. Sve odredbe i svi propisi imaju smisla jedino ukoliko se vrše zbog ljubavi prema Bogu i bližnjem. Ovo je stvarnost s kojom nas želi suočiti Božja riječ, pozivajući nas i potičući da se ne zavaravamo kako je dovoljno samo ju slušati, potrebno ju je konkretnim djelima ljubavi u svom svakodnevnom životu svjedočiti. Božja riječ, kako nam veli sv. Jakov, ima moć spasiti naše duše, ali to se sigurno neće dogoditi bez našeg konkretnog truda i angažmana. Prolaz kroz ona famozna uska vrata garantira nam samo cjeloživotni zauzeti angažman na putu vjere, nade i ljubavi. (ab)