U ono vrijeme pristupi Isusu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?” Kaže mu Isus: “Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.”

“Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom, i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.” “A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.”

“Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.” (Mt 18,21-35)

„Trebalo je da se i ti smiluješ svom drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao.“ Ali ne, sitna duša se nije smilovala. Sam je na vlastitoj koži iskusio veliko milosrđe. Puno toga mu je oprošteno. Međutim, ovaj naš prijatelj, nije dopustio milosrdnoj ljubavi da ga zahvati, pa da i on sa svojim drugovima i prijateljima, s ljudima koje svakodnevno susreće bude milosrdan, već je odlučio biti nemilosrdan i to za puno manje, od onoga što je njemu oprošteno.

Premda Petar pokušava oprost staviti u određenu matematičku formulu, vodeći se logikom, ajde mogu praštati, ali do neke granice, neće me nitko pravit budalom, Učitelj i njega i nas uči da treba praštati uvijek i svima bez obzira kako se taj drugi, u isto vrijeme, prema nama ponaša, vodeći se pritom logikom kako je „ludo Božje mudrije od ljudi i slabo Božje jače od ljudi.“ Teška je to lekcija za svladati, ali nužna, jer ukoliko ju ne svladamo, očito je da nam se uzalud nadati spasenju. Posve je logično da od Boga možemo očekivati milosrđe za sebe, tek ukoliko ćemo mi sami biti oni koji žive radost milosrdne ljubavi prema sestri i bratu. (ab)