Svi nešto gube. Pastir gubi ovcu, žena novac. Otac naoko gubi samo mlađeg sina, premda gubi i starijeg jer ga ovaj očito nikad nije smatrao ocem, već gospodarom. Mlađi sin gubi materijalna dobra, ali zajedno s njima gubi i svoje dostojanstvo.

Iskustvo gubitka, duboko je ljudsko iskustvo, te se s njim, svi mi u nekom trenutku, na ovaj ili onaj način susretnemo. Možemo izgubiti neki dragocjeni predmet, materijalna dobra, zdravlje, radno mjesto, odnos s nekom osobom… Često puta nam se događa da gubimo povjerenje u same sebe, te u konačnici i u samog Boga. Život nam se sastoji od velikih i malih gubitaka, od onih koji su podnošljivi, ali i od onih koji nas duboko obilježe, te nam se nekad čine nenadoknadivima.

Uz ružno iskustvo gubitka, povezano je i iskustvo pronalaska izgubljenog. Ne želimo nešto ili nekog izgubiti, ali kad to nešto ili nekog ponovno nađemo, iznova otkrijemo u svom životu, onda proživljavamo neke od najljepših životnih trenutaka. Upravo o ovoj radosti zbog pronalaska izgubljenog, o radosti ponovnog susreta, progovara nam odlomak iz evanđelja (Lk 15,1-32), koji započima opisujući ono što je Isus obično radio: okupljao je oko sebe carinike i grešnike. Učitelj, što na poseban način nervira pravovjerne pismoznance i farizeje, oko sebe okuplja one koji su od strane samoproglašenih pravovjernih elita, smatrani grešnima. Isus traži one koji su odlutali, one koji su se udaljili. Druži se s njima, obasipa ih pažnjom i ljubavlju, želeći im vrlo jasno naglasiti da su u svojoj zalutalosti, u svojoj izgubljenosti, traženi i nađeni od Boga. Sve ovo, oni koji sebe doživljavaju pravovjernim elitama, ne mogu shvatiti. Ne mogu shvatiti zato jer su same sebe postavili kao mjeru Božje ljubavi i pravednosti.

U zajednici krštenika uvijek postoji realna opasnost da pojedinci misle kako su bolji i veći vjernici od drugog, pa se onda tako i ponašaju, ne doživljavajući tog drugog dijelom zajednice. Takvo ponašanje, koje u mnogome nalikuje ponašanju starijeg sina, u dobroj mjeri je uzrok poteškoća s kojima je zajednica krštenika danas suočena. Nažalost često puta se pravimo kao da to ne vidimo. Uistinu je vrijeme za jedan zaokret u načinu razmišljanja i ponašanja. Prestanimo biti “elita”, a postanimo tražitelji naše braće i sestara. Samo ukoliko postanemo tražitelji onih koji su zalutali, moći ćemo odgovoriti onom pozivu i poslanju koje smo primili na krštenju, samo tada ćemo postati istinski nasljedovatelji Isusa Krista. Ne možemo poput Isusa čini čuda, ali i te kako možemo s puno pažnje i ljubavi, izići u susret bratu čovjeku.

AB