U ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.” A on će im: “Što hoćete da vam ućinim?” Oni mu rekoše: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.” A Isus im reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?” Oni mu rekoše: “Možemo.” A Isus će im: “Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.” Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: “Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” (Mk 10, 35-45)

Učitelj od nas traži ljubav. Za biti učenik potrebno je imati slobodno srce, srce koje je spremno na bezuvjetni izbor. To je jedini način kako možemo nasljedovati Isusa, a samo nasljedujući Isusa možemo ostvariti istinski odnos s Bogom.

Logika vjere, koja nam se često puta čini teško razumljivom, sastoji se u tome da u središte našeg života, ne stavljamo sebe i vlastite izbore, već da živeći Radosnu vijest, izabiremo odlučno i hrabro plivati protiv struje.

Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, još uvijek ne shvaćajući što točno znači biti Isusov učenik, traže od njega da mu u njegovoj Slavi sjede jedan zdesna, a drugi slijeva. Njihov zahtjev Isusu, utemeljen je na slici Mesije, kakvog su oni, ostali učenici, a i svi Židovi očekivali. Mesija je to koji svoj narod treba izbaviti od rimskog jarma, te ponovno uspostaviti slavno Davidovo kraljevstvo. Polazeći od te ideje, njima se skroz logičnim učinilo “grebati se” za vodeće položaje u kraljevstvu za koje su očekivali da će ga Isus uspostaviti.

Ova njihova inicijativa, rekao bi očekivano, nije se ni najmanje svidjela ostaloj desetorici, koji su se počeli gnjeviti na Jakova i Ivana. Tipično ljudsko ponašanje. Svi oni su zasigurno potajice “vrebali” na prva mjesta u novom kraljevstvu. Svi oni pripremali su sebi teren za “igru prijestolja”, za borbu, makar za mali dio nekakve vlasti.

Vlast i čast djeluju na nas ljude poput opijuma. Malo je onih koji se uistinu uspiju othrvati ovim izazovima. Nije bez razloga u našem narodu nastala uzrečica: Daj čovjeku vlast pa ćeš vidjeti kakav je.

“Igre prijestolja” svojih učenika, Isus iskorištava kako bi im posvjestio način na koji bi se trebala obnašati vlast općenito, a osobito u zajednici njegovih učenika, u zajednici Crkve. Kao i uvijek, i ovog puta Isus je prilično jasan: Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Vlast treba biti shvaćena kao služenje drugom, a ne kao moć nad njim.

Zajednicom, bilo društvenom bilo crkvenom, dobro upravlja ne onaj tko je na prvom mjestu samom sebi i svojim osobnim interesima, već onaj tko je spreman sebe staviti u službu drugom. Dobro upravlja samo onaj tko je svjestan, da mu određeni položaj koji u zajednici  obnaša, omogućuje da se bori za dobro svih onih koji su ga na taj položaj izabrali ili su mu povjereni da o njima brine. Tek onda kad budemo na svim razinama društvene i crkvene zajednice shvaćali vlast, ne kao moć i “igre prijestolja”, već kao služenje bratu čovjeku i borbu za one najmanje, tek tada ćemo početi uistinu napredovati.

ab