U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!’ I on bi vas poslušao.« »Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: ’Dođi brzo i sjedni za stol?’ Neće li mu naprotiv reći: ’Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?’ Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: ’Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!’« (Lk 17,5-10)

Društvo i svijet u kojima živimo često traže priznanje, uspjeh i veličinu. Odlomak iz Lukina evanđelja usmjerava nas na drukčiji put, put jednostavne vjere i poniznog služenja. Možda nećemo dobiti priznanje od ljudi, međutim, prisjetimo se, da su u Božjem kraljevstvu najveći oni koji besplatno dajući ono što su primili, svjesni vlastite beskorisnosti, u ljubavi služe bližnjem. Ukoliko se u potpunosti predamo Božjoj volji, gorušičino zrno vjere može premještati „brda“ naših problema, strahova i sumnji.

Budimo zahvalni na daru vjere, polažući svoje povjerenje u Boga, u radosti ljubavi služimo jedni drugima, znajući da On djeluje upravo kroz našu svakodnevnu jednostavnost. (ab)