U ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!« U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.« Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. (Mk 10,2-16)

Bog, koji nas stvara iz ljubavi za ljubav, ne prepušta nas nama samima. Voli nas, oprašta nam, daruje nam novi život kako bi i mi mogli voljeti, opraštati, dati novu priliku. Potrebno je moliti Boga da nas nauči umijeće ljubavi, umijeće praštanja. Nasuprot današnjoj civilizaciji, koja na sve aspekte života, pa tako i na onaj bračni, želi primijeniti filozofiju “iskoristi i odbaci”, Isus nam predlaže, odgovornu i plodnu ljubav. Ljubav koja se sastoji od slušanja i opraštanja, prihvaćanja i pomaganja drugom. Ljubav koja se temelji na svakodnevnoj zajedničkoj molitvi. Današnje društvo i svijet vape upravo za takvim obiteljima. Imamo toliko prilika i prigoda na putu izgradnje sretnih brakova i obitelji. Ako poneku i propustimo, pokušajmo većinu iskoristiti.  (ab)