U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!” On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.” Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!” Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?” Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!” (Mk 10,17-27)

Odlomak iz evanđelja dobro opisuje našu svakodnevnicu u kojoj, s jedne strane, tražimo lice i pogled Gospodina, dok u isto vrijeme postavljamo veliki broj zapreka njegovoj ljubavi prema nama.

Primjer ovog mladića, koji nam donosi evanđelist Marko, jasno nam i nedvosmisleno pokazuje, da je istinski odnos s Bogom, nemoguć bez potpunog predanja. Isus, vrlo jasno naglašava, da je nemoguće spasiti se, ukoliko nam u našem životu Bog nije na prvom mjestu. Svatko od nas jako dobro zna koje su to zapreke na našem hodu u vjeri, koje postavljamo Bogu i njegovom milosnom djelovanju. Svi mi jako dobro znamo, što je ono što nas prijeći u našem svakodnevnom hodu za Učiteljem i Gospodinom.

Bog ne želi da se i nama dogodi nešto slično što se dogodilo ovom mladiću. Bog ni u kojem slučaju ne želi da od njega odlazimo žalosni, smrknuta lica, jer je i On žalostan gledajući nas kako od njega odlazimo. Žalost i tjeskoba ovog mladića, žalost je i tjeskoba svakog onog tko nema hrabrosti iskreno slijediti Učitelja i Gospodina. (ab)