U ono vrijeme reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim u prispodobama: “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. Opet posla druge sluge govoreći: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'” “Ali oni ne mareći odoše – jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.” “Tada kaže slugama: ‘Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'” “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše – i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. Kaže mu: ‘Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?’ A on zanijemi. Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.’ Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.” (Mt 22,1-14)

Sreća svih nas je ta da se Kralj ne umara pozivati. Zaključivši da su oni koje je prve htio pozvat, bili više okrenuti sebi, svojim idejama i ciljevima, okreće se svima drugima. Okreće se svima onima koji su, unatoč svemu ili usprkos svima, još uvijek otvorena srca da mogu, žele i hoće, prihvatiti navještaj Božje ljubavi onakav kakav on uistinu jest, a ne kakav bi mi željeli da bude, prilagođen vremenu u kojem živimo, lažno zavaravajući, i sebe i druge, da će jedan ekološki osviješten i politički korektan Bog, biti prihvatljiv onima koji su tom istom Bogu odavno rekli zbogom i doviđenja. Svi takvi zaboravljaju da Isus nije prošao zemljom, kako bi se bavio zelenim politikama, a još manje političkom korektnošću. Isus je prošao zemljom čineći dobro, te bi svi oni koji su u njegovo ime kršteni, koji u njegovu sinovstvu Boga nazivaju svojim Ocem, ovog i te kako dobro trebali biti svjesni. Žalosti vidjeti kako su mnogi ovu istinu zaboravili.

Uistinu je krajnje vrijeme da se trgnemo i od sna prenemo, te napokon svi mi, na svim razinama unutar zajednice Božjeg naroda, shvatimo da postoji samo jedan put istine koji vodi u život. Jedino i samo, po Bogu koji je ljubav, se spašavamo, te samo po njemu možemo biti dionici radosti vječne svadbene gozbe. Ne dajmo se zavesti nikakvim drugim krivim i lažnim naucima, ma koliko nam se blagoglagoljivo, zavodljivo i uhu ugodno predstavljali. Budimo svjesni Učiteljevih riječi kako je mnogo zvanih, a malo izabranih. Svi mi koji sebe, ovdje i sad, doživljavamo kao izabrane mogli bi se jako iznenadit, ukoliko ne budemo vodili računa o činjenici da se poziv odnosi na danas, a izabranje na sutra. (ab)