U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: “Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.” On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: “Čovjeku se grešniku svratio!” A Zakej usta i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.” Reče mu na to Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!” (Lk 19,1-10)

Put obraćenja nije za sve isti i jednak. Mi smo ti koji ovu činjenicu, koju Isus jako dobro zna, često puta zaboravljamo. Svatko putem vjere hodi u nekom svom ritmu. Jedni će ići brže, drugi sporije. Jedne je dovoljno pozvati na pokajanje i obraćenje, dok će se oko drugih trebati više potruditi, trebati uložiti više energije, vremena, napora i strpljenja. Mi bi htjeli da sve to ide puno bolje i brže, pa smo često puta nestrpljivi i frustrirani, što nas onda dovodi do toga da se jednostavno prestanemo truditi, zavaravajući se da se i tako ništa ne može promijeniti. Tako malo od Učitelja učimo.

Na ponudu milosrđa i ljubavi Zakej reagira pomalo neočekivano. Ne samo da se kaje za grijehe, ne samo da odlučuje obratiti se za svog zlog puta, on ide puno dalje. Premda to nitko od njega ne traži, on odlučuje polovinu svog bogatstva podijeliti siromasima. Iako je Mojsijev zakon propisao, da onom koga se prevari, treba vratiti ono za što ga se prevarilo, Zakej odlučuje vratiti četverostruko.

Što je uzrokom ovolike promjene? Ljubav i milosrđe. Nezaslužena, neočekivana, ničim izazvana ljubav i milosrđe. Isus, Zakeju, nije nabijao na nos njegove pogreške, nije nabrajao njegove grijehe, nije mu prijetio prstom, maltretirao ga, niti na bilo što prisiljavao. Jednostavno mu je ponudio sebe, ponudio mu je svoju ljubav i svoje milosrđe.

Za Zakeja je to bilo dovoljno. Za nekog drugog možda neće biti, ali to ne znači da trebamo odustajati. To znači da se, nasljedujući Učitelja i Gospodina, trebamo samo malo više oko sestre i brata potruditi. (ab)