U ono vrijeme: Reče Isus  svojim učenicima ovu prispodobu: “Čovjek, polazeći na put, dozva sluge i dade im svoj imetak. Jednomu dade pet talenata, drugomu dva, a trećemu jedan – svakomu po njegovoj sposobnosti. I otputova. Onaj koji je primio pet talenata odmah ode, upotrijebi ih i stekne drugih pet. Isto tako i onaj sa dva stekne druga dva. Onaj naprotiv koji je primio jedan ode, otkopa zemlju i sakri novac gospodarov.” “Nakon dugo vremena dođe gospodar tih slugu i zatraži od njih račun. Pristupi mu onaj što je primio pet talenata i donese drugih pet govoreći: ‘Gospodaru! Pet si mi talenata predao. Evo, drugih sam pet talenata stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!'” “Pristupi i onaj sa dva talenta te reče: ‘Gospodaru! Dva si mi talenta predao. Evo, druga sam dva talenta stekao!’ Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga.'” “A pristupi i onaj koji je primio jedan talenat te reče: ‘Gospodaru! Znadoh te: čovjek si strog, žanješ gdje nisi sijao i kupiš gdje nisi vijao. Pobojah se stoga, odoh i sakrih talenat tvoj u zemlju. Evo ti tvoje!’ A gospodar mu reče: ‘Slugo zli i lijeni! Znao si da žanjem gdje nisam sijao i kupim gdje nisam vijao! Trebalo je dakle da uložiš moj novac kod novčara i ja bih po povratku izvadio svoje s dobitkom.'” “‘Uzmite stoga od njega talenat i podajte onomu koji ih ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnoga slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.'” (Mt 25,14-30)

Kako se crkvena godina bliži svom kraju, tako Božja riječ, u središte našeg promišljanja želi staviti Kraljevstvo nebesko, stvarnosti prema kojoj smo na svom hodu u vjeri usmjereni, ali koju bi u isto vrijeme, živeći kao radosni svjedoci vjere, nade i ljubavi trebali izgrađivati u našoj sadašnjosti. Život s Bogom naše je danas, ali u isto vrijeme i naše sutra, konačni cilj prema kojem, ne moreći se hodimo (usp. Iz 40,31).

Ukoliko smo ovog svjesni onda ćemo se i te kako potruditi da u svom životu razvijamo, te druge obogaćujemo svim onim talentima i darovima koje nam je Bog darovao. U ovom svjetlu trebali bi iščitavati Učiteljevu prispodobu o gospodaru koji polazeći na put, svakom od svojih slugu povjerava određenu količinu novca kako bi njome upravljao. Novac im ne dijeli napamet, već pažljivo procjenjujući njihove sposobnosti, svakom od njih povjerava onoliku količinu novca za koju pretpostavlja da će s njom znati nositi. Gospodar očito u sluge ima veliko povjerenje, jer im u konačnici na upravljanje ostavlja svoju vlastitu imovinu, izlažući pritom samog sebe riziku od potencijalnog gubitka.

Oni kojima je povjerena tuđa imovina, s njom bi trebali upravljati kao sa svojom vlastitom, što prva dvojica slugu jako dobro razumiju, te sukladno svojim sposobnostima gospodaru donose očekivani profit i zaradu, nailazeći pritom na pohvalu i nagradu za svoj nesebični rad, trud i angažman.

Za razliku od prve dvojice, treći sluga iskazuje nemar i nebrigu. Očito ga ocijenivši kao “najslabiju kariku”, ne želeći riskirati velike gubitke, ali u isto vrijeme želeći mu makar nešto povjeriti, kako bi vidio da gospodar i u njega ima povjerenja, ovaj treći sluga dobiva najmanje novca. Od njega se ne očekuju nikakve velike financijske vratolomije, ulaganja u rizične fondove i sl. Ono što gospodar od njega očekuje je da barem ode u banku te oroči povjerena mu sredstva. Međutim on u svom komodu i u svojoj lijenosti niti to nije bio u stanju napraviti.

Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima (1 Kor 12,4-6). Bog nam svima dijeli različite darove i talente, kako bi ih u svom životu, živeći vjerom ljubavlju djelotvornom (usp. Gal 5,6), razvijali na dobro bližnjeg, ali i vlastito dobro, svjesni da ćemo jednog dana Bogu podnijeti račun (usp. Rim 14,12) kako smo i na koji način njima upravljali. Budući da Dan Gospodnji sigurno dolazi, uopće ne bi bilo loše da budemo trijezni i budni, da nas ne bi zaskočio kao kradljivac u noći (usp. 1 Sol 5,1-6).

ab