U ono vrijeme: Reče Pilat Isusu: “Ti li si židovski kralj?” Isus odgovori: “Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?” Pilat odvrati: “Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?” Odgovori Isus: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde.” Nato mu reče Pilat: “Ti si dakle kralj?” Isus odgovori: “Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.” (Iv 18,33b-37)

Poncije Pilat, rimski upravitelj Judeje, beskrupulozan, nemilosrdan i častohlepan, pošto poto se htio dokazati caru Tiberiju, upravljajući jednim od najtežih i najizazovnijih područja u carstvu, stoji oči u oči s svezanim Isusom. Tko je od ove dvojice, tog jutra u upraviteljevoj palači, uistinu slobodan, a tko svezan? Pilat okružen svojim vojnicima, zatočenik vlastitih ambicija i strahova, ili pak svezani Isus, kralj, koga istina oslobađa.

Ti si dakle kralj? Pilat pokušavajući shvatiti tko je taj Galilejac koji stoji tu pred njim, postavlja pitanje, na koje dobiva direktan odgovor kojem se vjerojatno i nije baš nadao: Ja sam kralj. Isus ne samo da nije zanijekao da je kralj, već Pilatu jasno objašnjava kako njegovo kraljevstvo nije od ovog svijeta. Kraljevstva međusobno ratuju, međutim Isus nije okupio plaćenike, niti sakupio vojsku. On je kralj jednog drugog kraljevstva, kraljevstva koje poput Pilata, tog dana u Jeruzalemu, ni dan danas, mnogi niti shvaćaju niti razumiju, a možda svakodnevno mole: dođi kraljevstvo tvoje.

Isus je kralj kraljevstva mira, pravednosti, istine i ljubavi. On kraljuje nad siromasima duhom, nad ožalošćenima koji u ovom kraljevstvu pronalaze utjehu. Članovi ovog kraljevstva su krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čisti srcem, mirotvorci. Kraljevstvo je ovo koje u konačnici pripada svima onima koji su progonjenima zbog pravednosti. Kristovo kraljevstvo je drugačije, ne zbog toga jer se ne zanima za povijest i čovjeka, već zbog toga jer želi da povijest, a s njom i čovjek, postanu puno drugačiji nego što jesu.

Vojske, plaćenici, sluge, bore se za svoje kraljeve, vladare, gospodare. U Isusovu kraljevstvu sve je drugačije. Ovdje je Kralj onaj koji se, došavši služiti, a ne biti služen, bori za sve. On ne muči nikog, doli sebe sama. Ničiju krv ne proljeva, doli svoju vlastitu, ne žrtvuje nikog, doli samog sebe, iz ljubavi prema svima.

Pilata, kao i mnoge druge „pilate“ tijekom povijesti, pa sve do naših dana, sve ovo nadilazi, ne shvaćaju, previše im je. Jedino što Pilat jako dobro shvaća, je činjenica, da će ga Židovi tužiti caru Tiberiju, ukoliko ne napravi s Isusom onako kako oni žele. Jako dobro shvaća da bi tada njegova ambicija i budući položaji u carstvu na kojima se zamišljao i o kojima je sanjario, mogli doći u pitanje. Zaključivši kako se ipak ne isplati toliko riskirati, kako jedan život tamo nekog Galilejca, nije vrijedan da ugrozi njegove ambicije, prepušta Isusa Židovima da ga razapnu. Međutim prije toga popljuvana, izbičevana, te trnjem okrunjena Isusa, izvodi na balkon, pred razularenu masu. Balkon palače upravitelja, pretvara se u balkon cijelog svijeta, na kojem u ispačenom i izmučenom Isus, možemo, ukoliko to želimo, jasno vidjeti i prepoznati, koliko nas Bog ljubi. Možemo vidjeti i prepoznati onoga čija su vremena i vjekovi. Vidimo i prepoznajemo Kralja čijem kraljevstvu neće biti kraja.

ab