U ono vrijeme reče Isus  svojim učenicima: “Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” “Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'” “Tada će mu pravednici odgovoriti: ‘Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'” “Zatim će reći i onima slijeva: ‘Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'” “Tada će mu i oni odgovoriti: ‘Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ‘Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'” “I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.” (Mt 25,31-46)

Kad onaj čija su vremena i vjekovi dođe u svojoj slavi suditi žive i mrtve, naše spasenje neće ovisiti o broju krunica koje smo izmolili, članstvu u ovoj ili onoj molitvenoj ili karizmatskoj zajednici, sudjelovanju na satovima joge ili pilatesa. U Božjim očima mjera našeg spasenja, mjera je ljubavi koju iskazujem sestri i bratu i to u običnim malim svakodnevnim stvarima. Nije potrebno činiti ne znam ni sam kakva velebna djela. Dovoljno je nahraniti gladnog, žednog napojiti, golog zaogrnuti, prognanika primiti, bolesna pohoditi. I to ne zbog čistog humanizma ili dobrog kućnog odgoja. Mi koji Kristu i u Krista vjerujemo pozvani smo svakom čovjeku, svakoj sestri i bratu iskazivati ljubav i milosrđe zbog toga što u svakom od njih trebamo primijetiti Božje lice. Bog je onaj koji nas želi pohoditi u svakoj osobi koju na svom životnom putu susrećemo i zato se prema njoj trebamo ophoditi s dužnim poštovanjem. Najveća pogreška koju u životu možemo napraviti je da ostanemo usmjereni na sebe, svoje potrebe, ambicije i želje, uopće ne primjećujući Boga koji nas u sestri i bratu svakodnevno pohađa. (ab)