Evanđelje današnje prve korizmene nedjelja (Lk 4,1-13) opisuje nam jedan od najtajanstvenijih događaja iz Isusova života: kušnju od strane đavla, kojoj se podvrgao u pustinji. Ovaj događaj iz Isusova života uči nas da postoji neprijatelj naših duša (đavao), koji  nam neprestano radi o glavi. Kako bi neometano djelovao, sotona nas na sve moguće načine pokušava uvjeriti da ne postoji. Da ne bi upali u ovu njegovu varku, mnogo je nažalost onih koji upadaju, potrebno je dobro otvoriti oči i „naoružati“ se molitvom.

Ako si Sin Božji reci ovom kamenu da postane kruhom (Lk 4,3). Ovom prvom kušnjom sotona navodi čovjeka da teži samo za materijalnim dobrima, zanemarujući dušu i duhovnih dobara. Učimo se od Isusa tražiti prvo Kraljevstvo nebesko, imajući povjerenja u Oca da neće dopustiti da išta nedostaje onima koji se njemu utječu.

Dat ću ti svu ovu vlast i slavu njihovu… ako se pokloniš preda mnom (usp. Lk 4,6-7). Sotona Isusu pokazuje sva kraljevstva zemlje i obećava da će mu dati sve, ako se samo pred njim pokloni. Ova kušnja progovara nam o onim napastima koje za cilj imaju navesti čovjeka da žudi za moći, za vlašću, za ljudskom slavom. Kako bi ispunio ciljeve svoje ambicije čovjek često puta ulazi u razne kompromise sa grijehom, slaveći na taj način zlo, a ne Boga. Odgovorom: Klanjaj se Gospodinu Bogu svom i njemu jedinom služi (Lk 4,8), Isus nas vrlo jasno uči da se ne damo zavesti blještavilom svjetovne slave.

Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje (Lk 4,9). Umjesto da vršimo volju Božju u svom životu, od Boga tražimo da on vrši našu volju. Često pokušavamo Boga prilagoditi sebi i svojim prohtjevima. Htjeli bi da Bog čini čuda onda kad to nama odgovara i na način na koji nam odgovara. O ovoj napasti kojoj smo trajno izloženi progovara nam treća kušnja kojoj se Isus suprostavlja vrlo jasnim odgovorom: Ne iskušavaj Gospodina Boga svoga (Lk 4,12). Isus nam poručuje da smo mi ti koji smo pozvani provoditi Božju volju u svom životu jer u poslušnosti Bogu sastoji se i naša sreća.

A.B.